Stadion „Tušanj“ je stadion na kojem FK „Sloboda“ Tuzla igra svoje utakmice punih 52 godine. Nosi ime po dijelu grada Tuzle u kojem je smješten.

Stadion „Tušanj“ počeo se graditi u proljeće 1947.godine. Radilo se udarnički, svakodnevno su dolazile brigade mladih iz tadašnjih kvartova, iz škola, pomagali radnici iz preduzeća. Međutim, teško vrijeme poslije II Svjetskog rata, puno bitnijih stvari u to vrijeme kao i činjenica da se sistem takmičenja tih godina stalno mijenjao pa su i amcicije FK „Slobode“ se mijenjale, su doprinjeli da radovi na Tušnju utihnu. U to vrijeme FK „Sloboda“ je igrala na terenu „Proletera“ iz Kreke.

Iz tog vremena ostaće upamćena prva noćna utakmica u Tuzli. Naime te noći, 4. avgusta 1956. godine, u okviru tadašnje Zonske lige „Sloboda“ je ugostila FK „Željezničar“ iz Sarajeva.

Formiranje Zonske lige 1955. godine, u kojoj je „Sloboda“ igrala sa timovima kao što su „Sarajevo“, „Borac“, „Zenica“, „Željezničar“, je počelo privlačiti veliku pažnju tuzlanske publike. Slobodine dobre igre i visoka pozicioniranost su reanimirale radove na Tušnju.

Svečano otvaranje se desilo 28. jula 1957. godine za koju se upriličila prijateljska utakmica Sloboda – Zagreb. Iako je rezultat bio u drugom planu „Sloboda“ je visoko slavila rezultatom 5:2 (0:1). Bio je to događaj decenije u Tuzli, a okupilo se preko 10.000 gledalaca na tek izgrađenom Tušnju. Utakmicu su sudili arbitri Skokić Mesud, Behlilović Miralem i Jure Kordić.

Tušanj je slijedeću deceniju postao gost ekipama iz cijele bivše države jer je „Sloboda“ ubrzo nakon otvaranja stadiona ušla u Drugu saveznu ligu, tačnije 1958. godine gdje je uz dva jednogodišnja izleta u Prvu saveznu ligu (1959/60 i 1962/63) uspješno se takmičila sve do 1969. godine.

„Sloboda“ je te sezone ostvarila ponovo ostvarila plasman u Prvu saveznu ligu, treći put, gdje se zadržala sve do raspada bivše države. Gledaoci na Tušnju su imali priliku gledati ekipe od Triglava do Đevđelije, ekipe iz svake republike bivše države.

Tušanj je bio mjesto na kojem su mnogi naši očevi i majke učestvovale na sletovima povodom svečanih dana bivše države, kao i na manifestacijama obilježavanja postojanja kluba.

Odlične igre, zapažena rola u Prvoj saveznoj ligi i Kupu Maršala, kao i trka za prestižom su rezultirale izgradnjom reflektora čija je gradnja dovršena 1979. godine.

Do početka 90-tih većih radova na Tušnju nije bilo iako je u Rudarskoj 2 stojala maketa nadogradnje stadiona. Došao je još jedan rat, promijenilo se puno stvari. Sloboda pored par ekipa koje su bile standardni prvoligaši u ligi bivše države počinje da se takmiči sa ekipama koje su prije rata igrale republičke pa i među općinske lige. Takođe, u tim prvim godinama je bilo puno prioritetnijih, egzistencijalnih stvari. Iako ne možemo se oteti utisku da je upravo u tim prvim poslijeratnim godinama, krajem 90-tih, interesovanje za utakmice bio je mnogo veći nego što je sada u sadašnje vrijeme. Tušanj je rijetko bivao ispod 4-5 hiljada posjete, a na utakmicama sa starim rivalima Sarajevom, Željezničarem, Čelikom je bio i više od 8.000 gledalaca. U to vrijeme tribine su bile pune, a već afirmirana navijačka skupina Fukare Tuzla je dupke punila stajanje.